Naselje Kardinala Stepinca

„U susjedstvu crkve sagrađen je dom umirovljenika, odnosno starački dom. Inicijativu za izgradnju doma dali su odbornici koji su vodili izgradnju crkve, odnosno koji su petnaestak godina prije sagradili društveni dom Hrvatski klub „Kralj Tomislav“. To je bilo potkraj 1985.godine, dakle u vrijeme kada su samo rijetki pojedinci mislili na povratak u Domovinu. Odmah se našao lijep broj onih koji su živo zainteresirani da dane svoje mirovine provedu u ozračju hrvatskoga doma i u blizini hrvatske crkve. Na ruku im je išla i vlada Novog Južnog Walesa koja im je prodala zemljište u susjedstvu crkve sv. Nikole Tavelića i priličnom novčanom pomoći sudjelovala u izgradnji.

Pripreme su potrajale nekoliko godina, a radovi su počeli 1989. Godine. Radili su najvećim djelom naši ljudi i to dijelom za plaću, a dijelom dobrovoljno. Dom nije jedna kuća odnosno zgrada, nego pravo naselje. Na središnju zgradu u kojoj je smještena uprava, kuhinja, blagovalište i velika dvorana za dnevni boravak, nadovezuje se šest kuća u kojima su stanovi. Dvije su vrste stanova: garsonjere za samce (36) i nešto veći stanovi za bračne parove. Svaki se stan sastoji od predsoblja, čajne kuhinje, sobe i vlastitog sanitarnog prostora. Moguće je također da bolje stojeći pretendenti za stanovanje u domu umirovljenika sagrade u naselju vlastitu kuću. To će biti treća vrsta stanova i stanovnika. Starački dom nosi ime po prijatelju siromaha i velikanu novije hrvatske povijesti Slugi Božjem kardinalu Alojziju Stepincu i službeni mu je naslov „Cardinal Stepinac Village“ što znači Naselje „Kardinala Stepinca“. U različitim fazama izgradnje Dom su blagoslovili šibenski biskup Srećko Badurina, jedan dio, a drugi nadbiskup zagrebački kardinal Franjo Kuharić.

Dana 8. rujna 1991. godine bila je potpuno dovršena jedna kuća koja je odmah primila na stan dvije stanovnice. Polako su se dovršavale i ostale kuće te je konačno na blagdan sv. Franje, 4. listopada 1992. Bilo završeno službeno otvorenje i blagoslov Doma u nazočnosti predstavnika australske crkvene i državne vlasti. Dom može primiti 40 stanovnika, od čega su dvije-tri osobe posluga. Sada je u Domu 27 stanovnika.“ 38

Dinamika izgradnje Naselja kardinala Stepinca - CSV

Upravni odbor Naselja kardinala Stepinca zamolio je umjetnika Ivana Polaka izraditi lik zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Umjetničko je djelo odlično uspjelo. Tako je 5. rujna 1993. godine otkrio Franjo kardinal Kuharić kip, u to vrijeme Časnog Sluge Božjeg Alojzija Stepinca, u vrtnom dijelu naselja. Članovi utemeljitelji naselja kao vjerni puk hrvatski je skupio $64,794 za žrtve rata u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini. Već u prosincu 1993.g. Upravni odbor naselja odlučuje krenuti u izgradnju NJEGOVALIŠTA (Nursing Home). Gospođa Janice Crosio MP pomagala jeu travnju 1994.g. svesrdno u lobiranju za njegovalište kardinala Stepinca. U siječnju 1995.g. Upravni odbor naselja je objavilo apel prikupljanja sredstava za gradnju njegovališta. U toj svečanosti sudjelovao je PremierBob Carr i kao gost izvoditelj programa iz Hrvatske Vice Vukov. U ožujku 1995. Naselje je dobilo od države $1,217,700 za gradnju njegovališta.

Za Dan hrvatske državnosti 25. lipnja 1995. g. je bio gost hrvatske zajednice Sydney dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik slobodne i suverene, međunarodno priznate Republike Hrvatske. U prisutnosti od oko deset tisuća Hrvata i gostiju predsjednik Tuđman je otkrio kamen temeljac budućeg njegovališta.  U rujnu 1995. G. Naselje je pohodio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Hrvatski katolici sa svih strana su se skupili i darovali $16,000 za žrtve rata u Bosni i Hercegovini. Upravni se odbor trudio svake godine organizirati „dobrotvornu večeru“ za članove utemeljitelje Naselja kardinala Stepinca. Tako je za počasnog gosta uspio dobiti sydneyskog nadbiskupa kardinala Edwarda Clancy krajem studenoga 1995. g.

Hrvatska mladež je u lipnju 1996.g. organizirala zabavu u korist skupljanja novčanih sredstava za gradnju njegovališta. U „Radiothon“ u korist njegovališta u listopadu 1996. Uključio se i zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić. Te je večeri skupljeno $80,000 u obećanjima u korist njegovališta. Država je inzistirala da zajednica treba svoj dio novčanih sredstava skupiti pa će onda biti odobren početak gradnje njegovališta. Stoga smo u ožujku 1997.g. ponovno organizirali „Radiothon“ i skupljeno je u obećanjima $67,120. U lipnju 1997.g. razaslali smo 3,600 pisama hrvatskim obiteljima Sydneya u nadi prikupiti nužnu sumu novca što je država zahtijevala. Upravni odbor je prihvatio projekt s predračunom od $2,272.800. Tada nam je beskamatno Nikola Šarić posudio $300,000 što je država odobrila te smo smjeli započeti s gradnjom NJEGOVALIŠTA.

U rujnu 1997. g. je potpisan ugovor s državnim vlastima. U listopadu 1997. Marko Franović je ponudio svoje usluge pri obradi terena na kojemu će biti sagrađeno njegovalište. Bio je predivan sunčan dan, 26. listopada 1997.g. poslije sv. mise krenula je zajednica predvođena Kristovim križem prema novom gradilištu. I prizvano je ime Božje na gradilište i radnike koji će graditi i buduće stanovnike nad kojima će bdjeti ruka Svevišnjega.  Zdanje je raslo, ljudi su bdjeli i molili, a Upravni odbor Naselja kardinala Stepinca imenovao je u kolovozu 1998.g. Ilonu Mellar direktoricom njege njegovališta (DON); Matu Smolčića nadstojnikom izvršne službe (CEO); časnu sestru Terezu Kuzmić upraviteljicom hostela. Spremljeni osobljem i odlučni u postizanju cilja organizirali smo svečanost otvorenja „Njegovališta“.

Prime Minister The hon. JOHN HOWARD MP u St John's Parku

„Dan hrvatske baštine“ i otvorenje našeg NJEGOVALIŠTA utanačili smo 6. lipnja 1999. Bio je predivan sunčan dan, neobično toplo za to doba godine u Australiji s dnevnomtemperaturom od 21 C. Glavni gost govornik je bio Prime Minister John Howard MP, šef federalne vlade. Bio je vidno odlično raspoložen te je s oduševljenjem govorio važnosti i ugradnji doseljenika u cjelovito australsko društvo. Pohvalio je graditelje, divio se cvjetnim tepisima i aranžmanima. Prisutni su bili i ministri NSW vlade, članovi parlamenta, i dakako preko 6,000 Hrvata. Uspjesi nas nisu udrijemali. Željeli smo i postizali više. Svake smo godine organizirali u Naselju kardinala Stepinca i u crkvenoj zajednici sv. Nikole Tavelića skupljanje darova za dobrotvorne svrhe – u čast „Australia Day“.

U prosincu 1999. započeli smo i s uspjehom akciju prikupljanja novčanih sredstava za gradnju pastoralnog centra sv. Bone u Vukovaru. Skupili smo i poslali $152,393. Iz godine u godinu rasle su aktivnosti skladnog zajedništva sv. Nikole Tavelića i Naselja kardinala Stepinca. – U crkvi smo oglašavali kao i masovnim medijima da nam je država odobrila gradnju nove zgrade u hostelu za 20 mjesta. Odaziv je bio vrlo dobar. Planovi na vrijeme gotovi, a iskusni graditelj Bernard Rončević je preuzeo posao i dovršio ga u rekordnom vremenu. S liste čekanja pristizali su novi stanovnici u novo zdanje. Slobodnih mjesta više i nije bilo.

U prosincu 2005.g. Upravni odbor odlučuje krenuti u izgradnju Centra aktivnosti u sklopu Naselja kardinala Stepinca. U tom centru treba biti velika dvorana za 200 prisutnika, prikladna kuhinja, 15-20 mjesta za stanovnike naselja koji trebaju manju vrstu njege; te četiri kompletna stana za iznajmljivanje; uz to još prostorije za školovanje na području njege; dnevni smještaj potrebnika; narodni muzej i knjižnicu. Projekt je stajao u proračunu $5,700.000. Računali smo s tim da ćemo trebati kupiti i unijeti sve potrebne namještaje, sprave, instrumente što svrsishodno zahtijeva plan aktivnosti sa stanovnicima.

 Kako smo mogli raditi bez Centra aktivnosti?

Projekt „CENTRA AKTIVNOSTI CSV“ je završen i upotrebi predan svečanim blagoslovom kojeg je izrekao fra Andrej Matoc, voditelj Hrvatskog katoličkog centra u Wollongongu,  u nedjelju, 15. studenoga 2009. g. na blagdan sv. Nikole Tavelića u prisutnosti federalnog ministra The hon. Chris Bowen, delegat Prospecta. – Spontano ljudi misle kako je u Domu umirovljenika pred-grobna tišina, mrtvilo zadah smrti. Ništa, baš ništa od svega toga. Naravno je da ima bola i jauka. Naselje kardinala Stepinca objavljuje periodični magazin „NAŠE SELO“ u boji s puno slika i nešto malo, najnužnijeg teksta – s velikim slovima. S osmjehom u licu možete vidjeti naše stanovnike naselja „u radu“ i „u razonodi“, s ljubavlju i maštom pripravljene Dane hrvatske baštine, izložbu cvijeća, „paradu šešira“, maškare, čestitanje rođendana, „tjelovježbe“, crkvene blagdane, svete mise, dnevne molitve i dnevno čitanje evanđelja, školovanje djelatnika, poboljšanje njege, popravci prema sugestijama stanovnika i djelatnika. Osobito vrijedan ton daje dnevna molitva, čitanje Evanđelja, pjevanje duhovnih pjesama, razna razmatranja – a sve to vodi dnevno sr. Regina Šumanović. Bez uveličavanja, naše je Naselje kardinala Stepinca jedno od najboljih u Australiji. Kod nas je teško dobiti mjesto jer se ljudi nerado sele drugamo, a kvaliteta njege je takva da stanovnici dugo, dugo i zdravo žive. Sada ih imamo 144. i djelatnika preko 130. Zaista uživamo blagoslov ovog djelića „hrvatske kolonije“ gdje se hrvatski još uvijek govori, pjeva, jede, šali … te kršćanski živi i umire. Promatrajući dinamiku života i rada, njege i dnevne brige u Naselje kardinala Stepinca, spontano se pitam, ma kako smo mogli prije biti bez Centra aktivnosti? Ovo zdanje je unijelo posve novu kvalitetu rada i dimenziju radosti kako u dnevnom životu stanovnika, tako i u dnevnom radu djelatnika.